Ivana i Ana nikada se nisu upoznale i neće. Ivana je starija gospođa koja se nikada nije udala. Nije se udala jer je tako odlučila. Odlučila je to nakon što je razvrgnula zaruke vjerujući da je zaručnik bio nevjeran. Nije samo razvrgnula zaruke, odlučila je da više neće imati niti jednu vezu. Proživjela je cijeli život sama, odbijajući sve udvarače, a bilo ih je... Proživjela je cijeli život i pri kraju života u samoći osvijestila je kako je njena odluka naštetila najviše njoj. Donoseći tu odluku tako nije razmišljala. Razmišljala je da je povrijeđena, izdana, prevarena... Osjećala je strašnu bol i od straha da je ponovno ne osjeti odustala je od ljubavi. Odustala je od potpunosti života zbog straha.

‍

Ana je žena koja je nedavno ostavljena od partnera s kojim nije bila zadovoljna. To je nakon  braka partner s kojim je najduže živjela. U tom periodu bilo je i lijepih trenutaka, ali je Ana tražeći ono što nije mogla naći u partneru često posezala za kratkim avanturama. U trenutku njegovog odlaska Ana se raspala. Sve vrijeme koje ima,ona razmišlja i radi sve da joj se vrati ili traži i kombinira tko bi mogao biti njezin sljedeći partner. Ana jednako kao i Ivana osjeća strah, a njen je strah – strah od samoće.

‍

Strah kao emocija nastala je da nas zaštiti.

Treba nas zaštititi od onoga što predstavlja opasnost za nas.

Za Ivanu opasno je biti s nekim, a za Anu opasno je biti sam.

‍

Ana i Ivana su potpuno različite žene koje su kroz odnos s partnerom osjetile  strah. Njihove priče potpuno su različite, ali im je zajedničko to što su se fokusirale  na strah. Fokusirajući se na strah, odnosno, na njegovo izbjegavanje, one su ograničile svoje živote. Vezale su se za ono što ih je, prema njihovom mišljenju, trebalo sačuvati od opasnosti. Vezivanje znači sputanost, a sputanost predstavlja odsustvo slobode. Ivana se odrekla slobode da bude s nekim, a Ana slobode da bude sama. Ivana vezu doživljava kao prijetnju, a ne kao blizinu. Ana samoću doživljava kao prijetnju, a ne kao mogućnost da upozna i osnaži sebe. 

‍

Obje su se odrekle slobode izbora vezujući se za strah, jedna od odnosa, a druga od ne imanja odnosa.  Odrekle su se mogućnosti da žive drugačije, potpunije živote. Odrekle su se mogućnosti rasta jer u okvirima koje su same sebi zadale nije bilo prostora za rast. U zadanim okvirima ne može se rasti, to je bolno za nas, okviri nas pritišću.

Za rast je potrebna sloboda. Sloboda da vidimo mogućnosti i sloboda da izaberemo hrabro. Definicija hrabrosti nije učiniti nešto bez straha, već učiniti nešto strahu unatoč.

Nitko od nas svjesno ne bira ne slobodu, ali skloni smo svoje izbore predstaviti kao determinirane, određene okolnostima i iskustvima života.

Koliko stvari i koliko puta niste nešto učinili što ste željeli zbog uvjerenja da su okolnosti nepovoljne ili zbog osjećaja  straha?  

‍

Potrebna je snaga volje i odluka da se oslobodimo od stvari i odnosa za koje smo  u zabludi smatrali da nam pružaju sigurnost i zaštitu. Potrebna je snaga volje i odluka da prigrlimo svoje strahove, jer ti strahovi ne čuvaju nas od opasnosti, nego nas zatvaraju u zatvore koje stvaramo u našem umu.

Dr. Edith Eva Eger ističe kako svatko od nas u sebi nosi ključ kojim može otključati svoj vlastiti zatvor, kojeg smo sami stvorili,  prigrliti slobodu i živjeti otvorenog srca, sada i ovdje.

‍

Otvoriti srce znači biti slobodan u davanju i primanju u interakciji sa sobom i drugima.

‍

Višnja Vukić Štimac, psiholog, u svom savjetovalištu "POGLED" nudi razumijevanje, podršku i pomoć kad nam se čini da je teško i da ne znamo dalje sami.

"Život se mijenja kada ga POGLEDamo na drugačiji način"