Nedavno nam je pod ruke došla knjiga Nezasitna molekula na koju smo se navukle brže nego na prvu sezonu Bridgerton-a!

Dopamin je neurotransmiter koji igra ključnu ulogu u načinu na koji percipiramo svijet oko sebe. Njegova prisutnost u određenim dijelovima mozga povezana je s nizom fizioloških i psiholoških procesa, uključujući učenje, motivaciju i zadovoljstvo.

Laički rečeno, dopamin je glavni krivac zašto kad si na dijeti imaš neopisivu želju pojest kolač, ali kad ga pojedeš i dopamin nestane (a uključe se druge molekule koje bi trebale uživati u tom kolaču) ti se zapravo osjećaš nesretno i razočarano, u svakom slučaju ni blizu onoliko sretno koliko si mislila da ćeš se osjećati dok si zamišljala kako jedeš taj kolač! Zašto je to tako?

‍

‍Dopamin nije molekula sreće, on je molekula žudnje!

‍

‍

Je li ti se ikada dogodilo da čitaš članak i ne možeš ga čitati redom, rečenicu po rečenicu, već preskačeš retke, tražiš podebljane naslove (baš poput ovoga "Dopamin nije molekula sreće...") i pokušavaš shvatiti bit članka što prije, jer tko ima vremena za čitati 300-400 riječi, zar ne?

Razlog zbog kojeg to radiš je upravo dopamin!

‍

Autori Dr. Daniel Z. Lieberman i Michael E. Long prvo poglavlje zvano "Ljubav" započinju ovim riječima:

Pronašli ste osobu koju ste čekali cijeli život, zašto onda medeni mjesec ne traje zauvijek?

‍

Vjerojatno si već pogodila odgovor. Razlog je opet dopamin!

U početku veze, dopamin potiče uzbuđenje i iščekivanje ljubavi i seksualne želje. Ovu ranu fazu strastvene ljubavi i seksualnog uzbuđenja karakterizira pogled prema budućnosti. Jednostavno govoreći, u početku veze svi smo oduševljeni i maštamo o budućnosti s tom osobom u koju smo se zaljubili. Nekada je idealiziramo, nekada joj pridodajemo karakteristike kojih uopće nema, ali u svakom slučaju naglasak je na potencijalnoj budućnosti i onome što će biti, onome što će potencijalno procvjetati iz te veze.

Međutim, euforija vođena dopaminom nestaje kako realnost dolazi na scenu, što se otprilike počne događati nakon 12 do 18 mjeseci, što može dovesti do kraja veze ili potrage za novim iskustvima koja pokreće dopamin.

‍

Dopamin razlog zbog kojeg su ljudi ovisni o kocki?

Autori nadalje objašnjavaju kako dopamin - molekula koja uvijek traži još - može pobijediti razum s namjerom da potakne destruktivna ponašanja poput opijanja, kockanja, drogiranja...

‍

‍

Ono što nas je definitivno ostalo bez teksta, bila je priča o pacijentu s Parkinsonovom bolešću koji je izgubio kuću zbog video pokera. Kako autori objašnjavaju u knjizi Nezasitna molekula, Parkinsonova bolest je zapravo nedostakat dopamina na putu odgovornom za kontrolu mišićnih pokreta, tj. nedostatak dopamina nažalost tjera ljude da postanu ukočeni, da se tresu, ili pak sporo kreću.

Liječnici u borbi protiv Parkinsonove bolesti stoga prepisuju lijekove koji potiču proizvodnju dopamina.

Knjiga navodi kako većina ljudi koji koriste navedene ljekove nemaju problema, no može se dogoditi da se kod nekih pojave ponašanja poput patološkog kockanja, hiperseksualnosti ili kompulzivnog šopinga.

Knjiga navodi jedan nesretan slučaj pacijenta koji je bolovao od Parkinsonove bolesti koji je nakon konzumacije lijeka počeo kockati na videopoker aparatima. Pacijent je navodno prodao auto, založio većinu svojih stvari, zadužio se kod obitelji i prijatelja, te dignuo kredit, sve kako bi mogao zadovoljiti svoju novonastalu želju za kockanjem.

Kada je prestao uzimati lijek, prestao je i kockati.

‍

Zaključak

Ako si netko tko voli znati malo više o ljudskom mozgu, molekulama koje nas vode kroz život, i stvarima koje nas pokreću, definitivno ti preporučamo knjigu Nezasitna molekula.

Razumijevanje dopamina i njegove uloge u ljudskom mozgu ključno je za shvaćanje kako se formiraju navike, motivacija i učenje. Dopamin je, u svojoj suštini, neurotransmiter koji dirigira način na koji reagiramo na nagrade, kako percipiramo mogućnosti i kako se suočavamo s izazovima. To čini dopamin središnjom figurom u mnogim aspektima našeg ponašanja i interakcija.

Nadalje, knjiga Nezasitna molekula Dr. Daniela Liebermana i Michaela E. Longa ilustrira kako dopamin vodi naše težnje za "više" i kako ta težnja može oblikovati naš odnos prema ljubavi, seksu i kreativnosti. Povezivanje ovih aspekata s dopaminergičkim sustavom (koji je objašnjen u knjizi) omogućava bolje razumijevanje ljudske prirode.

U svjetlu svega ovoga, možemo reći da je dopamin molekula koja će sigurno i dalje očaravati kako znanstvenike tako i nas obične, ne tako znanstvene, ljude. Knjiga nam je definitivno otvorile vidike i dala nam odgovore na puno naših "Zašto?" pitanja.

Nadam se da ćeš je i ti pročitati i da ćeš naučiti svašta zanimljivo o sebi, načinima na koji razmišljaš, zašto radiš to što radiš, te kako si možda pomoći da nekim lošim navikama staneš na kraj! Javi nam svoje dojmove, želimo ih čuti!

‍