Ni ove godine se nisam udala... Kako je to moguće? Evo nas na pragu još jednog blistavog ljeta, a ja sam - čekaj da provjerim - još uvijek neudana.

Nekako mi je promaklo da obavim "svoju dužnost" da pronađem gospodina Savršenog, organiziram svadbu stoljeća, i naravno, da započnem proizvodnju nasljednika...izgleda da sam opet zaboravila biti tradicionalna. Ups.

U ulozi trideset-i-nešto-godišnje neudane žene, moja sposobnost izbjegavanja pitanja "Kada ćeš se ti to udavati?" postala je umjetnost vrijedna divljenja. Maštoviti odgovori variraju od "Čim prestanem uživati u korištenju cijelog kreveta samo za sebe," do "Kada me princeza iz susjednog kraljevstva zamoli za ruku," ili jednostavno klasični "Na svadbu ćete biti pozvani, ne brinite."

‍

‍

Ali, šalu na stranu, ako je vaša kći, sestra ili prijateljica prešla magičnu granicu tridesetih i još uvijek nije stavila prsten na taj "vrijedni" lijevi prstenjak, evo malog spoiler alerta: svijet još uvijek nije propao.

Naime, šokantno je kako se moderna žena danas usuđuje graditi karijeru, putovati svijetom, učiti nove jezike, ili ne daj Bože, uživati u hobijima. Neudane žene su poput jednoroga: mitska bića, čarobne i očigledno, vrlo teško uhvatljive.

I tako dok društvo još uvijek drži fokus na "kad ćeš" pitanjima, neudane žene ovladavaju vještinom da se smiju posljednjim ostacima društvenih pritiska koji su još uvijek, nekako, u zraku poput zastarjelog parfema. A što se tiče "sazrijevanja" za brak? Pa, izgleda da smo neki od nas zaboravili staviti timer.

Možda je najironičnije to što se u moru savjeta, uputstava i često neželjenih komentara, skriva jedna fundamentalna istina: sreća je subjektivna stvar.  

Uostalom, u svijetu gdje se sve više cijeni individualnost, možda je pravo vrijeme da začinimo našu tradicionalnu juhu nekim novim, egzotičnim začinima. Ili, u najmanju ruku, da prestanemo mjeriti vrijednost žene po tome ima li ili nema nešto na trećem prstu lijeve ruke.

Dakle, neka ova godina bude godina kad ćemo prestati s "kad ćeš" i početi s "kako si". Jer na kraju, nisu li svi ti neudani jednorozi zapravo samo sretne, slobodne duše koje galopiraju kroz život upravo onako kako oni žele?

I zapamtite, ako vam na kraju godine opet kažem "Ni ove godine se nisam udala..." - to je zato što sam, uz vašu veliku žalost i moje oduševljenje, bila previše zauzeta živeći svoj najbolji život. Ako će itko odgovarati na moje "zašto" i "kada", neka to bude ona osoba koju gledam svako jutro u ogledalu.