Specifičnosti ADHD-a kod žena u odnosu na muškarce

ADHD kod djevojčica se propušta prepoznati jer se obilježja pripisuju ženskom rodu i karakteru (pričljivost, zaigranost, "smotanost", uvjerenja da su djevojčice više u svom svijetu, zaboravne, maštovitije i sl.). U starijoj dobi oscilacije u raspoloženju se pripisuju "pubertetu", PMS-u i "hormonima" ili jednostavno stereotipno - "žene". Budući da društveno nije prihvatljiva ljutnja kod djevojčica i od početka se modelira "mirno", "pristojno" ponašanje kao prihvatljivo, djevojčice krenu rano skrivati tj. maskirati svoje simptome. Primjerice, hiperaktivnost kod djevojčica se maskira griženjem noktiju, žvakanjem kose, griženjem usnica i obraza, češkanjem, crtkaranjem u bilježnici, žvakanjem kemijske i sl.

Također, nestrpljivost se često propusti prepoznati kao znak hiperaktivnosti. Različiti interesi nisu toliko izraženi jer su se djevojčice sklonije prilagoditi kako ne bi bile isključene iz igre. Usto, zbog povezanosti estrogena i vezivanja dopamina koji je odgovoran za uredno funkcioniranje izvršnih funkcija kao što su organizacija i planiranje, žene uočavaju puno veće oscilacije u simptomima na razini mjeseca povezano s različitim fazama menstrualnog ciklusa.

‍

Kao posljedica toga, ovo su najčešći simptomi ADHD-a kod žena kada se jave za psihoterapijski rad:

Manjak osobnih granica (people pleasing), nepoznavanje i slabo procesiranje vlastitih emocija, preuzimanje tuđih uvjerenja, stalni doživljaj preplavljenosti, glasan unutarnji negativni kritičar, iskrivljena slika tijela, strah od napuštanja, pretjerano analiziranje, slabije vještine asertivnosti i primjena socijalnih vještina, senzorna preosjetljivost te pretjerano i prerano izlaganje svoje intime.

‍

Zbog svega ovog, često se maskiraju simptomi drugim problemima mentalnog zdravlja kroz : perfekcionizam, radoholičarstvo, neobjašnjive ispade bijesa, izazove u partnerskim odnosima, anksioznost, depresiju, burnout, ovisnost,…

Pregled simptoma

Prototipno se navode 3 skupine simptoma : impulzivnost, hiperaktivnost i narušeno usmjeravanje pažnje. Međutim, u svom radu s klijentima uočavam ova 3 glavna izazova odraslih osoba sa netretiranim ADHD-om su: narušena samoregulacija emocija, pitanje osobnih granica i granica u odnosima te preuzimanje osobne odgovornosti.

‍

Najčešćih simptoma u odrasloj dobi:

1. Prokrastinacija

2. Hiperfokus

3. Impulzivnost

4. Narušeno upravljanje vremenom

5.Hipersenzibilnost i loša emocionalna samoregulacija

6. Poremećaji prehrane

7. Problemi sa spavanjem

8. Sporo donošenje odluka

9. Psihomotorni nemir

10. Dominiranje u razgovoru

11. Zaboravnost

Primjeri kako simptomi mogu utjecati na svakodnevni život:

Žene najčešće posumnjaju na ADHD prvi put u sljedećim prijelomnim trenucima : studiranje, razvod, otkaz, postajanje majkom i pokretanje vlastitog posla. Najčešće se prepozna zbog izazova u nošenju s obavezama i zahtjevima svakodnevnog života koji zahtjevaju planiranje, upravljanje vremenom, postavljanje ciljeva, organizaciju i rješavanje problema, što je posljedica narušenih izvršnih funkcija u vezi sa smanjenom veličinim prefrotnalnog korteksa i njegovog usporenog razvoja koji se dovršava tek s navršenih 35 godina.  Posebice u samostalnom poduzetništvu, naučene na strukturu izvana, uviđaju da nemaju vještine da samostalno upravljaju svojim vremenom i planovima.

Prepoznavanje ADHD-a

Izazov prepoznavanja ADHD-a je što se simptomi nerijetko pripisuju drugim izazovima mentalnog zdravlja, kao što su anksioznost, depresija, burnout, što je samo posljedica nereguliranog ADHD-a. Žene najčešće potraže dodatnu podršku nakon više godina rada na sebi i psihoterapije koja nije dala održive i dugoročne rezultate.

Zašto se ADHD tako kasno dijagnosticira?

Postoji više razloga zašto je tako teško doći do dijagnoze, osim već navedenih razloga vezano za spolne/rodne razlike.

Prvo, tzv.„filtar razmišljanja“. Primjerice, psiholog koji se bavi anksioznošću bit će sklon sve simptome opisati kroz anksioznost. Psihijatar koji se bavi poremećajima ličnosti bit će skloniji pomisliti da je riječ o simptomima nekih od njih.

Nadalje, svijest o ADHD-u toliko je naglo „eksplodirala“ da su stručnjaci manje skloni postaviti dijagnozu jer misle da je to neki trend ili nešto „popularno“, kao i sumnja u „preuveličavanje“ i „google/ Tik Tok samodijagnoze“.

Usto, veliki dio psihologa i psihijatara je nije u dovoljnoj mjeri upućen u teškoće mentalnog zdravlja neurorazličitih osoba, kao što su to edukacijski rehabilitatori i logopedi,  te u svom obrazovanju iznimno malo do ništa čuju o neurorazličitostima, posebice u odrasloj dobi. Na kraju, postoje mnogi komorbiditeti tj.preklapanja ostalih teškoća mentalnog zdravlja koje prikrivaju ADHD (cPTSD, anksioznost, depresija, i dr.) koji se puno lakše dijagnosticiraju.

Koraci do dijagnoze ADHD-a :

1. Test samoprocjene ADHD-a

2. Psihološko testiranje

3. Potvrda dijagnoze procjenom psihijatra

‍

Svakako je ključno dijagnozu tražiti od stručnjaka koji imaju više od osnovnog obrazovanja u radu s neurorazličitim osobama.

Može li svakodnevni život biti lakši?

Ne postoje univerzalni savjeti. Razlog je tome velika prilagodljivost neurorazličitog mozga koji brzo izgubi interes kad je nešto previše poznato. Zato je teško ostati dosljedan u obavezama, navikama i rutinama. Iz tog razloga su tu psihoterapija i coaching koji osnažuju i educiraju neurorazličite osobe da koriste svoju maštu, kreativnost i zaigranost kako bi iznova izazvali svoj mozak i tako ga "prevarili" da se pokrene ako nije dovoljno novo, zanimljivo, hitno i izazovno.

Potrebno je još dosta vremena i istupanja struke u javnost na svim frontovima kao što su radio, televizija, novine, mediji kako bi se informiralo javnost koja još uvijek mislim da je ADHD "izmišljena bolest".

Problem je što struka ne istupa na pristupačan i zanimljiv način publici te se onda ostavlja prostor ljudima koji nastupaju samopouzdano sa krivim i znanstveno neutemeljenim informacijama. Vrijeme je da se promijeni način obraćanja široj javnosti s pozicije uštogljenog profesora na pristupačnog učitelja.

‍

Psihoterapeut Lea Ivančić Žic:

Moje ime je Lea i diplomirani sam gestalt psihoterapeut, praktičar transakcijske analize, NLP Master i praktičar terapije igrom, EMDR lvl2.

Ono što ja nudim kroz svoj pristup je primjena mnogih terapijskih pravaca i tehnika kao što su gestalt, transakcijska analiza, NLP, terapija igrom, logopedska struka i bogato iskustvo rada s neurorazličitom djecom i roditeljima, kao i moje osnovno glazbeno obrazovanje i umjetnost kako bih podržala klijente da bolje upoznaju sebe i svoj ADHD i naučili samostalno upravljati njime kako on ne bi upravljao njima.

Mogu vam pomoći putem individualne psihoterapije online, uživo u Rijeci ili kroz 4-mjesečni grupni online program "Prigrli svoj ADHD" za koji su upisi upravo u tijeku i kreće 4.3.

Link za upis : https://subscribepage.io/adhdonlineprogram

‍

A moj rad možete pratiti i putem sljedećih linkova:

‍

IG https://www.instagram.com/psihoterapeut.lea/

YouTube   https://www.youtube.com/channel/UCee6VwPNzWedyFaDoyt4DNw

Newsletter  https://subscribepage.io/adhdterapeutleaivanciczic

Facebook   https://web.facebook.com/psihoterapeutleaivanciczic/

Web stranici   www.leaivanciczic.com

Autor: Lea Ivančić Žic