Kako ne izgubiti sebe u novoj državi (ono kad spakiraš život u kofer)

"Prošlo je pet godina otkad sam u Hrvatskoj. Preseljenje u novu državu veliki je izazov za cijelu obitelj. Skupi svo svoje strpljenje i daj vremenu vremena. Tako ćeš jedino znati što je za tebe, a što nije. Nemoj odustati od svojih snova, sanjaj veliko."

Piše:
Vaše priče

Ljudi mjenjaju boravišta i prebivališta, sele iz jednog mjesta u drugo. A što reći o preseljenju iz jedne države u drugu. Svoja iskustva o problemima i izazovima s kojima se susrela u novom okruženju, traganje za „novom sobom“ te početkom života iz nule ispričat će nam Marijana, Makedonka iz Skopja koja s obitelji već nekoliko godina živi u Hrvatskoj. Svoja znanja, iskustva i vještine iz područja pedagogije koju je diplomirala uspjela je usmjeriti u područje digitalnog marketinga kojim se danas uspješno bavi.  

Pročitajte njenu inspirativnu priču u kojoj nam je, kako kaže i sama, poklonila jedan dio sebe.

 

A evo, kako je sve počelo.

Roditeljski poriv da se djeci osigura kvalitetniji život i promišljanje o njihovom boljem sutra potaknulo je  Marijanu i supruga prije skoro šest godina da odsele iz Makedonije u nadi da će negdje drugdje naći bolje mjesto pod suncem.  U tjedan dana doslovno su svoj život spakirali u kofer i doselili u Hrvatsku.

Nikad neće zaboraviti to putovanje u Hrvatsku -priča Marijana. I sada se dobro sjeća uplašenih očiju svoga supruga dok je upravljao volanom automobila i vozio punih dvanaest sati, sati punih nade i neizvjesnosti. S druge strane, koji paradoks, dječja radost što idu negdje, mada ni ne znaju kamo i na kraju njena anksioznost koja je na ljestvici dosegla čak famoznih 100%. O Bože, kuda idemo?  

Kad se sjeti tih početaka, kako sama kaže, preplave ju turobne misli. Ni u snu nije zamišljala da će joj trebati čak mjesec dana da nađe vrtić za djecu. Od prilagodbe na novi život i okruženje nije joj nimalo bilo dobro. O tome govore i sijede vlasi na glavi kojih je u prvih mjesec dana bilo sve više i više.

Danas kad razmišlja o tome kako su suprug i ona donijeli odluku da započnu život iz početka u drugoj državi, dolazi do zaključka da je trebalo puno hrabrosti. Možda je to više bio instinkt. Odreći se svega dotadašnjeg i krenuti u nepoznato, u želji za boljim sutra.

Preseljenje kao avantura u nepoznato

Selidba iz jedne države u drugu jedna je veoma uzbudljiva avantura ispunjena novim prilikama i izazovima. To govori sada, iz ove perspektive. Međutim, u početku, bilo je veoma stresno. Prvi korak bila je prilagodba na novu sredinu. Različita kultura, novi jezik, novo okruženje. Trebalo je imati puno spremnosti za učenje i stjecanje novih znanja, biti otvoren za nova iskustva, nove ljude.

U početku, priča Marijana, nije  se mogla profesionalno ostvariti jer je radila administrativni posao koji je bio apsolutno drugačiji od njenog ranijeg posla učiteljice. Nedostajala joj je energija učionice i njenih učenika žednih znanja.

Radila je posao koji ju nije ispunjavao i to se nije moglo sakriti.  U svojim komentarima na takvu situaciju neki pojedinci bili su pravi velemajstori: - vrati se odakle si došla, ne možeš birati, radi bilo što kad nisi u svojoj zemlji, ma dobro je tebi, netko nema ni za kruha. To su bile riječi ljudi koji su joj posredno htjeli reći da se vrati tamo odakle je došla.Nije im zamjerala jer je znala da iz njih može izaći samo ono što je njihova prava esencija. Te riječi bile su njihove percepcije, a ne njene. U svojoj nutrini znala je da je rođena za nešto puno više. Riječi koje su  je definitivno osvijestile bile su riječi njenog sina: Mama, ja se želim vratiti u Skopje, ti si tamo bila sretna na poslu.

Tada mi se dogodio swich" – priznaje nam ova hrabra žena. Marijana, iskoristi svoje potencijale. Napravi strategiju što i kako dalje. Nostrifikacija diplome nije uspjela. Ima nešto drugo što će te ispuniti. Počela sam raditi na sebi, jačati svoju osobnost uz pomoć terapeuta. Upisala sam dodatne tečajeve iz digitalnog marketinga. Pomalo sam svladavala vještine i znanja iz ovog područja i počela uviđati da se dobro osjećam.

Želja za uspjehom kao pokretač

Dakle, kako me postojeći administrativni posao nije ispunjavao jer sam imala neugodnih iskustava, morala sama sebi postaviti cilj – usmjeriti svoju kretivnost u nešto što će mi donijeti lijepe emocije i osobno me ispuniti. Cilj je trebalo i ranije ispuniti, odmah nakon djetetovih riječi koje su me pošteno prodrmale. Nećeš se Marijana vratiti u Skopje. Pokaži svoju hrabrost i realiziraj svoje potencijale.

Opredjelila sam se za digitalni marketing osvješćujući da živimo u digitalnom dobu te da se na tom području mogu i te kako iskazati. Imala sam dobre mentore, dobro iskoristila sve dostupne postojeće resurse. Vrijeme i novac koji su uloženi, strostruko su se isplatili. Danas radim posao koji me ispunjava.

Priznajem, bilo je teško balansirati između privatnoga i poslovnoga. Biti supruga i majka u drugoj državi, u koju si došao svojom voljom, bilo je iznimno teško. Najizazovnije je bilo kako uskladiti poslovne obveze s vremenom za odmor i ne doživjeti burnout. Tu mi je puno pomogla suprugova podrška koji me u svemu od samog početka podržavao. Naravno, i povezivanje s ljudima u novom okruženju s kojima sam bila na istoj valnoj duljini, odnosno koji su mi davali svoju pozitivnu energiju, puno je pridonijelo boljitku cjelokupne  Sve sam to začinila s mnogobrojnim hobijima, kreirala nove navike i držala ih se čvrsto dok su mi odgovarale. Kad bi se događalo suprotno, svjesno sam ih mjenjala. To su bili moji mali rituali - kako u novom životu, koji je počinjao iz početka, ostati pribran, unaprijediti život i pronaći recept za sreću.

 

Nakon 5 godina što ti mogu reći

Prošlo je pet godina otkad sam u Hrvatskoj. Preseljenje u novu državu veliki je izazov za cijelu obitelj. Skupi svo svoje strpljenje i daj vremenu vremena. Tako ćeš jedino znati što je za tebe, a što nije. Nemoj odustati od svojih snova, sanjaj veliko.  

P.S. Gledam fotografije svoje obitelji otkad smo se doselili. Osjećam mir i spokoj jer smo svi skupa sretni i zadovoljni. To je najveći uspjeh.